| Eugenova postaja: Pečuh, Mađarska EUROPE DIRECT centar: EUROPE DIRECT Baranya Lokalna priča: razvojni program Gandhi gimnazije u Pečuhu Tema: obrazovanje, jednake mogućnosti, mentorstvo, uključivanje mladih Zašto je važno: Ova priča pokazuje kako individualna podrška, mentorstvo i ulaganje u obrazovanje mogu mladima pomoći da prepoznaju vlastite mogućnosti i sigurnije planiraju budućnost. |
Sljedeća postaja: Pečuh
Što je mladom čovjeku potrebno da ne odustane od škole?
Ponekad dodatni sat matematike. Ponekad razgovor s mentorom. Ponekad podrška obitelji. A ponekad jednostavno netko tko će mu pokazati da okolnosti iz kojih dolazi ne moraju odrediti njegovu budućnost.
Na novoj postaji svog europskog putovanja Eugen stiže u Pečuh, grad u Baranjskoj županiji na jugu Mađarske. EUROPE DIRECT Baranya ondje ga upoznaje s pričom Gandhi gimnazije, prve romske manjinske srednje škole u Mađarskoj i Europi u kojoj učenici mogu steći svjedodžbu o završenom srednjoškolskom obrazovanju.
Mnogi učenici škole dolaze iz obitelji koje se suočavaju sa socijalnim i ekonomskim teškoćama. Zbog toga njihov obrazovni put često nije jednostavan. Prepreke se ne vide samo u školskim ocjenama, nego i u nedostatku podrške, slabijem samopouzdanju, nesigurnosti u vlastite sposobnosti i osjećaju da je nastavak obrazovanja možda izvan njihova dosega.
Gandhi gimnazija zato ne polazi od pretpostavke da je svim učenicima potrebna ista pomoć. Umjesto toga, koristi alternativne obrazovne metode i individualne putove učenja prilagođene potrebama svakog učenika.
Više od dodatne nastave
Projekt nije bio zamišljen samo kao još jedan program dopunske nastave.
Njegov cilj bio je pomoći učenicima da uspješno završe srednju školu, pripreme se za maturu, razviju znanja i vještine te povećaju svoje mogućnosti za nastavak obrazovanja i buduće zapošljavanje.
U program je bilo uključeno 25 učenika starijih od 15 godina koji su bili izloženi riziku od napuštanja škole ili neredovitog pohađanja nastave. Svaki je učenik dobio podršku prilagođenu svojim potrebama, sposobnostima i okolnostima.
Nakon procjene njihovih znanja i vještina izrađeni su individualni razvojni planovi. Na temelju njih organizirana je dodatna podrška u područjima poput čitanja s razumijevanjem, matematike, prirodnih znanosti, povijesti i stranih jezika.
Cilj nije bio samo popraviti ocjenu iz pojedinog predmeta. Učenicima se pomagalo da lakše prate nastavu, razviju učinkovitije metode učenja, organiziraju školske obveze i postupno preuzmu veću odgovornost za vlastiti napredak.
Mentor koji ostaje uz učenika
Središnji dio programa bilo je mentorstvo.
U projektu je sudjelovalo pet odgojno-obrazovnih stručnjaka, među kojima su bili nastavnici, socijalni radnici i socijalni pedagozi. Svaki od njih pratio je skupinu od pet učenika. Mentori nisu bili samo osobe kojima se učenici mogu obratiti kada ne razumiju školski zadatak. Pratili su njihov akademski napredak i osobni razvoj, pomagali im prepoznati vlastite talente, razgovarali s njima o poteškoćama i zajednički gradili planove za budućnost.
Takva podrška posebno je važna mladima koji se često suočavaju s osjećajem da se od njih ne očekuje dovoljno ili da su mogućnosti koje vide oko sebe ograničene. Mentor je zato bio osoba koja primjećuje kada motivacija pada, koja ohrabruje učenika nakon neuspjeha i koja ga podsjeća da jedan loš rezultat ne određuje cijeli njegov obrazovni put.
Projekt je tako polazio od jednostavne, ali važne ideje: učeniku ponekad nije potrebna samo pomoć u učenju, nego i netko tko vjeruje da on može uspjeti.
Obrazovanje se ne događa samo u učionici
Dio programa činili su i mjesečni motivacijski susreti te zajedničke aktivnosti, poput obroka, šetnji gradom, izleta i kulturnih programa.
Na prvi pogled takve aktivnosti mogu djelovati kao dodatak glavnom obrazovnom programu. Međutim, upravo su zajednička iskustva pomagala učenicima da izgrade međusobno povjerenje, razviju osjećaj pripadnosti i lakše razgovaraju o vlastitim interesima i planovima. Ponekad se samopouzdanje ne gradi za školskom klupom, nego tijekom razgovora, šetnje ili zajedničkog izleta.
Program je uključivao i obitelji učenika. Mentori su posjećivali roditelje i razgovarali s njima o važnosti obrazovanja, ustrajnosti i nastavka školovanja. Time se podrška učeniku nije zaustavljala na vratima škole. U projekt se nastojalo uključiti i njegovu obitelj, jer je upravo podrška najbliže okoline presudna kada se mlada osoba suočava s preprekama.
Pogled prema budućnosti
Učenici su kroz projekt dobili priliku upoznati visokoškolske ustanove, sudjelovati na danima otvorenih vrata i razgovarati o mogućim obrazovnim i profesionalnim smjerovima.
Za mladu osobu koja u svojoj obitelji ili neposrednoj okolini možda nema iskustvo studiranja, odlazak na fakultet može djelovati vrlo udaljeno. Zato je važno da mogućnosti ne ostanu samo apstraktne.
Posjet visokom učilištu, razgovor sa studentima ili upoznavanje s određenim zanimanjem mogu pomoći učeniku da prvi put jasno zamisli sebe u budućnosti koja mu se prije činila nedostižnom.
Profesionalno usmjeravanje u ovom projektu nije se svodilo samo na odabir zanimanja. Učenicima je pomagalo povezati vlastite interese i sposobnosti s konkretnim obrazovnim mogućnostima.
Što građani dobivaju?
Najvažniji rezultat ovakvog programa nije samo broj održanih sati ili izrađenih razvojnih planova. Rezultat su mladi ljudi koji sigurnije uče, lakše organiziraju svoje obveze i jasnije razmišljaju o tome što žele postići.
Učenici su kroz program razvijali samopouzdanje, samosvijest te individualne i socijalne vještine. Dobivali su pomoć u izvršavanju školskih zadataka, učenju s većom koncentracijom i planiranju daljnjeg obrazovanja.
Za učenike to znači veću mogućnost završetka škole i nastavka obrazovanja. Za obitelji znači dodatnu podršku u trenutku kada se njihovo dijete suočava s važnim obrazovnim odlukama. Za školu znači snažniji sustav koji može ranije prepoznati poteškoće i odgovoriti na njih individualnim pristupom. Za lokalnu zajednicu znači više mladih ljudi koji imaju priliku razviti svoje sposobnosti, steći kvalifikacije i aktivno sudjelovati u društvu.
Upravo zato ulaganje u obrazovanje nije korist samo za pojedinog učenika. Ono dugoročno jača cijelu zajednicu.
Lokalni glas
Priča Gandhi gimnazije pokazuje da se obrazovni uspjeh ne može uvijek mjeriti samo ocjenama. Ponekad je prvi važan rezultat to što učenik ponovno počinje vjerovati u sebe. Zatim dolazi redovitije pohađanje nastave, bolja koncentracija, uspješno izvršen zadatak ili odluka da se ipak pristupi maturi.
Učenici su tijekom programa postajali sigurniji, razvijali su osobne i društvene vještine te dobivali konkretnu pomoć u učenju i izgradnji vlastitih planova. Mentori su im pomagali prepoznati obrazovanje kao put prema većoj samostalnosti i novim mogućnostima.
Ta promjena možda nije uvijek odmah vidljiva izvana. Međutim, za učenika koji je sumnjao da može završiti školu, odluka da nastavi učiti može biti jedan od najvažnijih koraka u životu.
Europa u svakodnevici
U ovoj priči europska sredstva nisu ostala broj u projektnoj dokumentaciji.
Pretvorena su u razgovore učenika i mentora. U individualne razvojne planove. U dodatne sate učenja. U susrete s roditeljima. U zajedničke aktivnosti koje grade povjerenje. U posjete fakultetima i razgovore o budućnosti.
Ukupna vrijednost programa iznosila je 29.960.000 mađarskih forinti, odnosno približno 78.800 eura. Projekt je bio u cijelosti financiran, uz stopu sufinanciranja Europskog socijalnog fonda od 85 posto.
No njegova se stvarna vrijednost ne vidi samo u iznosu. Vidi se u tome što je podrška stigla do učenika kojima je bila potrebna i što je svaki od njih dobio priliku napredovati vlastitim tempom.
Ovo je primjer Europe koja se ne vidi samo u velikim infrastrukturnim projektima, nego i u učionici, razgovoru s mentorom i odluci mladog čovjeka da nastavi školovanje.
Što Eugen nosi iz ove priče?
Iz Pečuha Eugen nosi poruku da obrazovne prilike ne ovise samo o tome postoje li vrata škole, nego i o tome postoji li netko tko će učeniku pomoći da kroz njih prođe i nastavi dalje.
Priča Gandhi gimnazije pokazuje da podrška ne mora biti ista za sve da bi bila pravedna. Upravo suprotno, jednake prilike ponekad znače da svatko dobije onu vrstu pomoći koja mu je potrebna.
Mentorstvo, individualni pristup, suradnja s obitelji i mogućnost da učenici upoznaju različite obrazovne putove mogu promijeniti način na koji mladi vide sebe i svoju budućnost.
Zato ovo nije samo priča o jednom školskom projektu. To je priča o tome što se događa kada mladom čovjeku ne kažemo samo da mora učiti, nego mu pokažemo da vrijedi ulagati u njegove sposobnosti.
Izvor priče i fotografija: EUROPE DIRECT Baranya/Gandhi gimnazija u Pečuhu
Eugenovo putovanje se nastavlja. Sljedeća postaja uskoro donosi novu lokalnu priču iz mreže EUROPE DIRECT.